Održano šesto predavanje ciklusa “Članovi za članove i zainteresiranu javnost”

    Šesta HURID-ova tribina „Članovi za članove i zainteresiranu javnost“ održana je 30. siječnja 2018. na temu Suradnjom do mreže rane intervencije u djetinjstvu. Predavačice su bile Sonja Lulić i Ranka Avelini – logopedinje koje povezuju godine zajedničkog rada i poslijediplomskog usavršavanja prije odluke da daju otkaz u uglednoj poliklinici i pokrenu svoju firmu maštovitog imena RUŽIČASTI OBLAK. Bilo je to prije tri godine. Time nisu prestale biti logopedinje, sveučilišne specijalistice za ranu intervenciju i Floortime terapeutkinje, već su navedenim ulogama dodale i ulogu poduzetnica. Nimalo jednostavno.

    Njihovo trogodišnje iskustvo pokazuje da postoji velika potreba za logopedima, jer liste čekanja imaju i oni koji naplaćuju usluge. Kao izazove su istakle kasno upućivanje, neuređenost nazivlja u domeni ranih razvojnih odstupanja, što otežava komunikaciju, te potrebu da se dijagnostičke kategorije u kreiranju programa uzmu kao važne informacije, ali da se sam program, odnosno stručni postupci usklade s djetetovim individualnim razvojnim profilom i potrebama obitelji, a ne šablonizirano prema dijagnostičkoj kategoriji.

    Tijekom tri godine postojanja kabineta, čak 82 % djece uključeno je u dječji kolektiv te imaju u prosjeku još 2-3 usluge iz različitih sektora u domeni rane intervencije. Trogodišnji prosjek ostvarene suradnje s drugim stručnjacima koji rade s istim djetetom je svega u 9,8 % slučajeva. Čini se da se situacija ipak mijenja, jer kod trenutno uključene djece je suradnja s drugim pružateljima ostvarena u 20 % slučajeva. Velika zapreka boljem međusobnom povezivanju su radne obaveze u kojima su stručnjaci stalno zauzeti s klijentima i nedostupni. Navode da se i telefonom ponekad tjednima pokušavaju povezati prije negoli uspiju. Stoga su još uvijek roditelji oni koji prenose poruke od stručnjaka do stručnjaka.

    Završna poruka izlaganja bila je: suradnja preko granica sektora je put osnaživanja sustava rane intervencije u djetinjstvu.

    Nakon predavanja uslijedila je rasprava iz koje bismo izdvojili sljedeće zaključke:

    1. termin „kategorizacija“ je zastario i ne treba ga rabiti te
    2. djeca s teškoćama u razvoju trebaju cjelovit pristup, a to ne znači da se istovremeno radi na svim područjima jednakim intenzitetom, već da se timski odrede prioriteti.

     

    Zahvaljujemo predavačicama i svim sudionicima te najavljujemo sljedeći termin ciklusa „Članovi za članove i zainteresiranu javnost“ u okviru 11. Tjedna psihologije: 20. veljače 2018. od 14 do 16 sati na temu „Rano otkrivanje i rana razvojna procjena djece s teškoćama – što rade psiholozi u različitim sektorima?“.