Sedma HURID-ova tribina održana je 20. veljače 2018. od 14 do 16 sati u okviru 11. Tjedna psihologije u Hrvatskoj s izuzetno važnom temom za ranu intervenciju u djetinjstvu: Rano otkrivanje i rana razvojna procjena djece s razvojnim teškoćama i rizicima – što rade psiholozi u različitim sektorima?
Psiholozi koji rade u različitim sektorima i na različitim radnim mjestima predstavili su što rade i s kakvim se izazovima susreću u ranom otkrivanju i ranoj dijagnostici djece s razvojnim rizicima i teškoćama te su time pridonijeli stvaranju cjelovite slike o radu psihologa. HURID je uvjeren da se cjelovitim upoznavanjem rada jedne profesionalne skupine utiru putovi suradnje koji vode ka stvaranju integriranog sustava rane intervencije u djetinjstvu. 11. Tjedan psihologije dao nam je odličan povod i priliku, što je potvrdila i visoka posjećenost tribine. Tribina je imala oblik panel-rasprave.

Panelisti su bili:

• Ana Bogdanić, prof. psih. (KBC Zagreb – Klinika za pedijatriju)
• mr. Tatjana Puljiz, prof. (Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama – Goljak)
• Kamea Jaman, prof. psih. (Sekcija za razvojnu psihologiju rane i predškolske dobi HPD-a, Dječji vrtić Trešnjevka)
• Katarina Radman Petrušić, prof. psih. (Centar za pružanje usluga u zajednici Ozalj)
• Lada Bihler, dipl. psih. i Dina Peronja, mag. psych. (Centar za socijalnu skrb Zagreb)
• doc. dr. sc. Sanja Šimleša (Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu)
• prof. dr. sc. Gordana Keresteš (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Svi su se panelisti fokusirali na dva pitanja: 1. rano otkrivanje i 2. psihološka razvojna procjena – koliko je cjelovita i što nakon procjene te što je najveći izazov u ovom segmentu rada psihologa.

Psiholozi su se složili da ne sudjeluju u sustavnom probiru djece s razvojnim rizicima niti sustavno primjenjuju probirne ljestvice. Priliku za rano otkrivanje djece s teškoćama najviše imaju psiholozi koji rade u predškolskom sustavu, i to kroz procedure upisa i kasnijeg opažanja djetetovog ponašanja te, manjim dijelom, psiholozi na pedijatrijskim odjelima. Tako su oni često prvi koji roditelja upoznaju s činjenicom da djetetov razvojni profil nije tipičan i nose veliki teret zbog manjka sustavnog pristupa ranom otkrivanju i ranoj razvojnoj dijagnostici. Psiholozima djeca dolaze na razvojnu procjenu najčešće stoga jer ih je netko uputio, no mnoga djeca dolaze vrlo kasno, tek nakon neuspjeha u školi.
Stoga je pravo djeteta na pravodobnu razvojnu podršku ugroženo već stoga jer ne postoji usustavljen pristup ranom otkrivanju razvojnih odstupanja, odnosno vrlo je malo ustanova u kojima obitelji djece s teškoćama u razvoju mogu dobiti ranu podršku. Na taj se problem nadovezuju duge liste čekanja i manjak mogućnosti za razvojnu podršku koja treba uslijediti nakon procjene.
Sudionici su također prepoznali nedostatnu psihološku podršku roditeljima kao jedan od prioritetnih problema u ranoj fazi roditeljskog suočavanja te je prof. Keresteš ponudila da se razmotri kako studenti završnih godina psihologije u okviru kolegija Psihologija roditeljstva mogu u radu za zajednicu postati podrška roditeljima.