HURID je svoju desetu godišnjicu postojanja obilježio vrlo radno, i to čak dvaput. Prvi put na sam dan osnivačke skupštine koja je bila 19. rujna. Tog datuma ove godine predstavili smo javnosti novi trogodišnji program financiran od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku „Obitelji usmjerena rana intervencija u djetinjstvu“. Osim radnog dijela, tog smo dana izmijenili zagrljaje i tople riječi s mnogima koji ustrajno rade na pružanju podrške djeci rane dobi i njihovim obiteljima. Bilo je lijepo vidjeti se opet.
Drugi, značajniji način obilježavanja desete godišnjice djelovanja HURID-a pripreman je cijelu godinu i naša mu je desetogodišnjica bila samo povod, a cijeli je događaj svojim razmjerima, uloženoj energiji i učincima uvelike nadmašio povod. Duge godine rada na izgradnji sustava rane intervencije u djetinjstvu u našoj zemlji povezale su nas s uredima Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Pravobraniteljice za djecu te Uredom UNICEF-a u Hrvatskoj u zajedničkom radu za dobrobit djece s razvojnim rizicima i razvojnim teškoćama, a naša je desetogodišnjica postala povod zajedničkoj organizaciji dvodnevnog nacionalnog simpozija u Zagrebu pod simboličkim nazivom „Danas za sutra – kroz intersektorsku suradnju do integriranih usluga u ranoj intervenciji u djetinjstvu“. Pokrovitelji simpoziju bili su Predsjednica Republike Hrvatske i tri ministarstva: Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Bio je to simpozij po mnogočemu različit od svih prethodnih. Prvi je dan bio posvećen razvoju integriranih politika i sustava za ranu intervenciju u djetinjstvu, a drugi prikazu dobrih praksi i proslavi desetog HURID-ovog rođendana. Samom otvorenju nazočili su osobno ministri na čelu sva tri ministarstva-pokrovitelja simpozija i pozdravnim riječima potvrdili svoju opredijeljenost za intersektorsku suradnju i stvaranje integriranog sustava rane intervencije u djetinjstvu na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. U temu simpozija uveo nas je kratki film koji su priredili UNICEF-ovi suradnici. Na dojmljiv način, riječima roditelja, film je upozorio da i danas roditelji ostaju bez podrške, da sami tragaju za njom i putuju sa svojom malom djecom do nje, baš kao što je to bilo prije 17 godina kad se rodio mali Denis. Otvorenje simpozija moderirala je domišljato, toplo i duhovito Blaženka Leib. Jedino plenarno predavanje imala je međunarodna gošća dr. sc. Emily Vargas-Baron s RISE instituta (Washington, SAD) koja je predstavila put prema izgradnji integriranog sustava rane intervencije u djetinjstvu. Potom je uslijedio panel u kojem su organizatori predstavili svoje viđenje koliko smo daleko od integriranih usluga u ranoj intervenciji u djetinjstvu, a predstavnici sva tri ministarstva dali su svoje viđenje budućnosti dajući odgovore na dva pitanja: 1. kako razviti/ojačati/proširiti usluge rane intervencije u djetinjstvu te 2. kako doći do integriranog pristupa usmjerenog prema djetetu i obitelji.
Poslijepodne je uslijedio rad u malim grupama gdje se raspravljalo o ključnim potrebama djece rane dobi s razvojnim rizicima i teškoćama i o tome kako unaprijediti sustav podrške. Izvjestitelji s grupa su potom u plenumu iznijeli ideje do kojih je grupa došla. Ideje su važne i vrijedne i nalaze se zabilježene na www.hurid.hr.
Drugi dan simpozija započeo je zajedničkim doručkom i druženjem sudionika. Bio je to lijep uvod u tematski simpozij pod pokroviteljstvom Grada Zagreba koji je otvorio mogućnost da se kroz postere s prikazom rada pružatelja usluga u domeni rane intervencije stručnjaci međusobno upoznaju i povežu. Izrađena je i knjiga sažetaka kao trajni zapis o prikazanim praksama iz različitih sektora. Rasprava uz 31 poster bila je živa i glasna, baš kako je to uobičajeno na rođendanskim proslavama.
Priprema ovog simpozija bila je dugotrajna i vrlo zahtjevna. Entuzijazam suorganizatora bio je dobra podloga organizaciji simpozija, a u samoj pripremi osjetili smo čari i zamke suradničkog konzultacijskog procesa. Njime smo bili zahvaćeni i mi kao suorganizatori, kao i stručna društva i komore koji su sudjelovali na pripremnim sastancima i u internetskoj komunikaciji vezano uz integrirani pristup. Čari stoga jer smo udruživanjem znanja i vještina doista pronalazili rješenja od kojih nam je srce brže kucalo i radost nas preplavljivala, a zamke jer smo toliko puta bili u prilici da se naljutimo ili zamjerimo što onaj drugi ne ispunjava naša očekivanja u pogledu ostvarivanja dogovora. I shvatili smo da sve ide lakše ako na probleme s kojima smo se suočavali pokušavamo gledati očima drugih i svoju perspektivu dopunjavati perspektivom ostalih suorganizatora. Bilo je to veliko učenje za HURID i potpuno novo iskustvo intersektorskog pristupa. Doista, nije bilo lako, ali je vrijedilo.
prof. emerita dr. sc. Marta Ljubešić
