I u ovim iznimno teškim i kaotičnim trenucima, podsjetimo se da su naša djeca kao malene spužve: uče neprestano i spontano. 🔍
Pokušajmo im i sada, koliko god možemo, ponuditi poticajnu sredinu, jer na taj način doprinosimo redu i njihovom razumijevanju svijeta oko sebe. 🍀

Pratimo njihove reakcije i reagirajmo na njih. U ovakvim posebno stresnim i nepoznatim situacijama, može se očekivati i pojava regresije. Ona može doći do izražaja na više načina: kroz česta buđenja, češća plakanja i ljutnju te teža umirivanja, mokrenje u krevet, češće traženje zagrljaja, želju djece da ne spavaju sami, itd.
Naše rutine su sada poremećene. Učinimo koliko možemo kako bismo danu vratili strukturu. ⏰
Primjerice, ako dijete više ne želi prije spavanja samostalno oprati zube (što je donedavno uobičajeno radilo), pružimo mu podršku i osjećaj sigurnosti: „Sada ti je ovo teško, je li tako? Pokušajmo zajedno, zato sam ovdje.” 🧸
Ne zaboravite pohvaliti djetetove pokušaje da samostalno nešto napravi, bez obzira na ishod (npr. neka i sebi i vama pokuša istisnuti zubnu pastu na četkice), te svakako pohvalite djetetove uspjehe.

Osnaživanjem djeteta doprinosimo njegovom osjećaju samostalnosti i djelotvornosti 👍 :
🟡 slijedimo djetetov interes,
🟠 pridružimo se njegovoj aktivnosti (ako dijete dopušta),
🔴 suzdržimo se od vođenja i pomaganja ako je dijete samostalno u obavljanju određene aktivnosti,
🟣 stvarajmo prilike za učenje i stjecanje novih iskustava,
🟢 odgovarajmo na djetetova pitanja,
🔵 omogućimo mu da doživi uspjeh.

🎈 Pri pripremi ove objave, uz suglasnost autorice, vodili smo se knjigom izv. prof. dr. sc. Andreje Bubić dostupnoj na sljedećoj poveznici.