HURID-ove tribine „Članovi za članove i drugu zainteresiranu javnost“ nastoje pratiti važna događanja te je tako 13. tribina organizirana povodom 13. tjedna psihologije u Hrvatskoj. Suorganizatori su bili četiri sekcije Hrvatskog psihološkog društva, a panelisti njihovi predstavnici: Sekcija za psihologiju razvojnih teškoća i invaliditeta (Ida Poljan i Ivana Sladić Kljajić), Sekcija za razvojnu psihologiju rane i predškolske dobi (Tamara Hubeny-Lučev), Sekcija za kliničku psihologiju (Iva Prvčić i Iva Žegura) te Sekcija psihologa u socijalnoj skrbi, a tema je bila nadasve intrigantna „Tranzicijska podrška u ranoj intervenciji – doprinos psihologa“.
Tako smo već i samom suorganizacijom i veoma širokim odazivom (66 sudionika) dobili mogućnost da se čuje kako izgleda tranzicijska podrška djetetu s razvojnim teškoćama i njegovoj obitelji kad su potrebni prijelazi između različitih pružatelja usluga, programa i sektora, budući da se mijenjaju djetetove potrebe za podrškom, te kako je to u različitim sektorima: sektoru socijalne skrbi, sektoru obrazovanja i sektoru zdravstva. Iako je fokus bio na radu psihologa, svim panelistima bilo je zajedničko isticanje kako tranzicijska podrška uvijek treba biti timska i interdisciplinarna.
Panelisti su imali zadatak odgovoriti na tri pitanja s motrišta sekcije kojoj pripadaju: 1. Koliko je prisutna svijest o potrebi tranzicijske podrške u njihovoj radnoj sredini te što psiholozi rade?, 2. Što se prepoznaje kao izazov? i 3. Koji su prijedlozi za poboljšanja?
Bilo je nadasve zanimljivo slušati prikaze koji su bili sažeti i vrlo informativni. Uočavalo se da okolnosti radnog mjesta i sektora utječu na stupanj strukturiranosti tranzicijskog procesa, koji je najviši u sektoru socijalne skrbi gdje psiholozi rade u ustanovama koje daju podršku i brinu o ranom razvoju djece s teškoćama, a najniži kod psihologa kliničara u zdravstvenom sektoru. Pisane tranzicijske protokole zasad je razradio jedino Centar za autizam jer upravo djeca s poremećajem iz spektra autizma trebaju predvidljivost, važno je da im se najavljuju promjene i stoga je tranzicije potrebno planirati te povezati i angažirati sve osobe uključene u proces tranzicije. Protokoli su zasad razrađeni samo za tranzicije unutar ustanove.
Svijest o potrebi tranzicijske podrške prisutna je u svim sredinama u kojima panelisti rade, a kao zajednički izazov se prepoznaje manjak intersektorske suradnje, nedostatno uvažavanje mišljenja stručnjaka koji duže poznaju dijete, nepostojanje protokola suradnje preko granica vlastite ustanove, manjak kvalitetnih informacija o drugim pružateljima usluga i nesigurnost koju stručnjaci osjećaju u komunikaciji o zajedničkom korisniku zbog Opće uredbe o zaštiti podataka. Navedena nesigurnost je znak visoke odgovornosti i refleksivne prakse naših stručnjaka te će i taj problem sigurno biti riješen. Koristimo priliku da podsjetimo da je jedna od HURID-ovih tribina bila upravo posvećena temi obaveza koje proizlaze iz spomenute Uredbe te smo dobili i službeno tumačenje o obradi osobnih podataka u području rane intervencije.
Zaključno, fragmentiranost i manjak povezanosti u području pružanja usluga djeci rane i predškolske dobi i ovdje se pokazala kao glavni uzrok teškoća koje doživljavaju stručnjaci, ali i roditelji u kretanju između usluga i programa koje dijete treba. Uočena je pravilnost da je tranzicijska podrška najbolja unutar pojedine ustanove, a najslabija kad dijete mijenja sektor u kojem se nalazi pružatelj usluga. Stoga su i prijedlozi za poboljšanja išli u tom smjeru.
U raspravi, za koju, nažalost, nije ostalo dovoljno vremena, čuli smo neke zanimljive primjere. Tako Dječji vrtić Bajka u Zagrebu već godinama ima razrađen sustav tranzicije za dijete s poremećajem iz spektra autizma prema drugim vrtićima (bližim djetetovom mjestu stanovanja) koji je vrlo individualiziran i prati razvoj djetetovih sposobnosti za prilagodbu te daje podršku stručnjacima u primajućem vrtiću, ali niti on ne ide uvijek glatko.
Bila je ovo još jedna tribina za koju vjerujemo da vodi prema stvaranju usklađene mreže pružatelja usluga rane intervencije djeci rane i predškolske dobi s razvojnim rizicima, odstupanjima i teškoćama.