U našoj zemlji su često intervencijski postupci više usmjereni na djetetove slabe strane, bez prepoznavanja njegovih snaga, a usluge su fragmentirane i neravnomjerno raspoređene na teritoriju Republike Hrvatske pa ih roditelji teško pronalaze.
Stručnjaci nisu povezani, stoga ovisi o roditeljskoj snalažljivosti i upornosti što će i koliko osigurati za svoje dijete. Također, ne postoji jedinstveno mjesto pristupa u sustav rane intervencije pa roditelji s djecom rane i predškolske dobi dugo lutaju, a mnoga djeca ostaju i neobuhvaćena.
Roditelji izvještavaju kako su njihove potrebe za informacijama nezadovoljene, kako se vremenski i financijski iscrpljuju jer usluge pronalaze i plaćaju sami te da je neorganiziranost sustava veliki generator roditeljskog stresa i nezadovoljstva. Roditelji često izjavljuju kako žive pod pritiskom da djetetov napredak ovisi upravo o tome koliko će oni s djetetom vježbati. Posljedica je da se bezuvjetno prihvaćanje ispunjeno toplinom i bliskošću žrtvuje terapeutskoj ulozi roditelja, a djeca često imaju manje prilika za izloženost razvojno primjerenim iskustvima.
Primjeri roditeljskih izjava:
Postoje i brojna pozitivna iskustva. U njima se naglašava empatičnost stručnjaka, prepoznavanje i uvažavanje roditeljskih potreba te partnerski odnos s roditeljima. Stručnjaci i roditelji su na istoj strani, a na drugoj su djetetove razvojne teškoće – utjecaj kojih na razvojni ishod stručnjaci i roditelji zajedno umanjuju. U tome im na različite načine može pomoći i platforma www.raniklik.hr, koja obuhvaća podatke o pružateljima usluga rane intervencije iz različitih sektora na području cijele Republike Hrvatske te daje mogućnost da registrirani članovi dijele i prate obavijesti relevantne za područje rane intervencije u djetinjstvu.
Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Stajališta izražena u ovoj publikaciji isključiva su odgovornost HURID-a i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.