TKO PROVODI RANU INTERVENCIJU U DJETINJSTVU
Ranu intervenciju u djetinjstvu provode stručnjaci različitih profesija iz biomedicinskog, odgojno-obrazovnog i društvenog područja znanosti: liječnici, psiholozi, pedagozi, edukacijski rehabilitatori, logopedi, socijalni radnici, odgojitelji, radni terapeuti, medicinske sestre, specijalisti rane intervencije, itd. Rana intervencija nije liječenje koje suvremena medicina vrlo učinkovito osigurava bolesnom djetetu, već različiti vidovi podrške obitelji i djetetovom razvoju u ranoj i predškolskoj dobi koje ono treba da bi iskoristilo svoje razvojne potencijale i pripremilo se za daljnje školovanje i život u zajednici.
„Prioriteti u podršci djetetu i obitelji dogovaraju se timski, a ako je dijete istovremeno uključeno u više ustanova, www.raniklik.hr je alat koji će povezati stručnjake uključene u rad s djetetom i roditeljima.“
Potrebe djeteta i obitelji su u pravilu složene i na njih ne može odgovoriti samo jedna profesija. Visoka razina profesionalnosti je nužna, ali neće biti učinkovita ako stručnjaci zajedno ne surađuju i ne stvaraju jedinstveni plan podrške koji će se provoditi koordinirano i što je više moguće integrirano. To znači da je rana intervencija uvijek timska, a roditelji su dio tima. Tim se uvijek oblikuje prema potrebama konkretnog slučaja, a idealno je da djeluje na načelima transdisciplinarnosti.
Visoka razina profesionalnosti unutar svake struke očituje se i u prepoznavanju granica vlastitoga znanja te stavljanju potreba djeteta s teškoćama u razvoju i njegovih roditelja ispred staleških interesa vlastite struke ili potreba organizacije u kojoj stručnjak radi. Među stručnjacima, stoga, nema rivalstva.
Posebnu odgovornost imaju liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti jer oni prate svu djecu rane i predškolske dobi. Upravo oni prvi uočavaju razvojna odstupanja, otkrivaju zdravstvena ili socijalna stanja koja ih mogu prouzročiti ili čuju od roditelja da uočavaju neke zabrinjavajuće osobitosti u razvoju djeteta. Liječnici, najčešće pedijatri ili liječnici obiteljske medicine, upućuju dijete u daljnju sveobuhvatnu dijagnostiku i paralelno s time u sustav podrške za dijete i roditelje. Dok se razjašnjava medicinska etiologija razvojnog odstupanja i, ako je potrebno, poduzima odgovarajuće liječenje, stručnjaci iz sustava podrške imaju svoje metode razvojnih procjena temeljem kojih organiziraju integriranu podršku. Prioriteti u podršci dogovaraju se timski, a ako je dijete istovremeno uključeno u više ustanova, www.raniklik.hr je alat koji će povezati stručnjake uključene u rad s djetetom i roditeljima.
Projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Stajališta izražena u ovoj publikaciji isključiva su odgovornost HURID-a i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.
