Sastavnice sustava rane intervencije su: 

•  probir i upućivanje– vrlo složena komponenta jer integrira djelovanje u zdravstvu, obrazovanju i socijalnom sustavu te uključuje različite procedure za različita razvojna odstupanja (npr. oštećenje sluha se otkriva u zdravstvenom sustavu – opći probir, a poremećaj iz spektra autizma zasad najranije uočavaju odgojitelji u jaslicama i roditelji, ciljni probir se tek planira)
  
  
•  praćenje i nadzor  – radi se za one slučajeve koji u procesu probira nisu stekli uvjete za upućivanje u program podrške (npr. sva ona djeca koja u rodilištu nisu imala uredan odgovor otoakustične emisije, nakon mjesec dana trebaju se opet javiti na OAE)
  
  
•  mjesto pristupa u sustav rane podrške – mjesto gdje postoje sve potrebne informacije i gdje se integriraju informacije koje ima obitelj te se ona upoznaje s narednim koracima; koliko je sustav rane intervencije nepovezan vidljivo je i po tome koliko ovakvih  mjesta pristupa ima u jednoj sredini; često je mjesto pristupa specijalizirano za neku vrstu teškoća, a zaboravlja se da veliki broj djece u ranoj dobi nema jasnu sliku teškoće te da roditelji lutaju tražeći pravo mjesto za svoje dijete
  
  
•  interdisciplinarna procjena – nekad se nalazi gdje i mjesto pristupa, a ima različite timove, od kojih su neki fokusirani (npr. za autizam treba primjeniti specifične testove); veliki je zahtjev pronaći način kako povećati dostupnost i učinkovitost timova za procjenu 
  
  
•  pravo na uslugu trebaju postojati kriteriji za pravo na uslugu; važno je da djeca koja ne udovoljavaju kriterijima ostanu u praćenju; budući da su prava na usluge povezana s troškovima, važno je da se ona slično mogu ostvariti u razvijenim i manje razvijenim sredinama
  
  
•  procjena stresora – čim se obitelj uključi u neku od stručnih usluga rane intervencije, bilo kroz preliminarni ili sveobuhvatni program, potrebno je procijeniti stresore te temeljem tih informacija modificirati i doraditi, odnosno dodatno individualizirati sveobuhvatni plan podrške; ovo je izuzetno važna komponenta koja, ako se ne odradi, može ugroziti ukupni uspjeh stručne podrške; rana intervencija neće uspjeti stvoriti optimalne obrasce interakcije u obitelji ako zanemaruje stresore koji ih mijenjaju (potreba za informacijama, materijalnom pomoći, pomagalima, socijalnom podrškom)
  
  
•  razvoj i primjena sveobuhvatnog plana podrške – plan treba specificirati sve oblike materijalne, informacijske i socijalne podrške koje obitelj treba (te osigurati njihovo dobivanje), a treba biti iskrojen tako da minimizira utjecaj stresora, uklapa se u obiteljske rutine i ojačava obiteljsko sudjelovanje 
  
  
•  praćenje i evaluacija ishoda – obuhvaća mnoštvo dobro oblikovanih pristupa za praćenje i evaluaciju; prati se jesu li dostignuti ciljevi planova podrške, odlučuje se je li potrebna nova razvojna procjena ili procjena stresora i sl.
  
  
•  planiranje tranzicije  – vještine i ponašanja koje djeca razvijaju su u ranoj fazi krhka i lako ih je narušiti ako im se kontinuirano ne pruža podrška; kontinuitet u radu s djetetom i roditeljima u pravilu narušava promjena pružatelja usluge ako se ne osigura tranzicijska podrška, npr. kod prijelaza iz stručne potpore u obitelji u vrtićku skupinu, prijelaz iz specijalne u inkluzivnu skupinu, prijelaz iz vrtića u školu i sl.
  
  

Složenost ovog sustava traži alat za međusobno povezivanje, a www.raniklik.hr ima i tu svrhu.